MOST MEÐU KULTURAMA
Za proteklih deset decenija meðunarodni jezik se u potpunosti afirmisao kao efikasno sredstvo meðunarodnog sporazumijevanja i zbližavanja naroda i kao snažan činilac meðunarodne kulturne saradnje. Esperanto već danas raspolaže bogatim kulturnim naslijeðem sa preko 70.000 knjiga štampanih na ovom jeziku. Od toga najveći dio se odnosi na beletristiku, sa prevednim i originalnim djelima. Meðu prevedenim djelima posebno mjesto zauzimaju, zbog svoje velike književne vrijednosti, antologije nacionalnih književnosti, kao npr. poljska, katalonska, japanska, bugarska, belgijska, maðarska, kineska, švedska, češka, portugalska, danska, slovačka, itd. Sa prostora bivše Jugoslavije pojavile su se antologije hrvatske poezije i proze, makedosnka antologija i antologije savremene bosanko-hercegovačke proze i poezije. Mnoga najčuvenija djela gotovo svih nacionalnih književnosti su prevedene na esperanto. Od pisaca sa prostora bivše Jugoslavije prevedena su djela Šenoe, Cankara, Mažuranića, Nušića, Držića, Tadijanovića, Njegoša, I.G.Kovačića, Prešerna, Krleže, Andrića, Čopića, Selimovića, Ivanova – da se pomenu samo najpoznatiji. Književnost na esperantu predstavlja mozaik najljepših bisera duhovnih vrijednosti svih nacija svijeta. Putem meðunarodnog jezika omogućeno je da se sa najvrednijim književnim djelima, posebno malih nacija, upozna cijeli svijet. Samo izdanje „Hasanaginice“, koju je objavio Savez az esperanto BiH, rastureno je do sada u preko 50 zemalja svijeta, u kojima u najvećem broju djelo drukčije ne bi moglo biti dostupno. Zanimljivo je primjetiti da su mnoga književna djela sa esperantskih prevoda prevedena na razne nacionalne jezike. Na taj način meðunarodni jezik ima veliki značaj i kao most – jezik za upoznavanje kulturnih vrijednosti naroda. Broj književnih djela originalno pisanih na meðunarodnom jeziku, uključujući poeziju, je u stalnom porastu. U različitim periodima književne istorije esperanta razvile su se posebne škole sa svojim istaknutim predstavnicima. Ističu se ipak imena Maðara Kaloèaja, Bagija, Silaðija, Baranjija i Satmarija, Francuza Švarca i Varingina, Norvežanina Rosbaha, Sovjeta, Japanaca Masao Mijamota, Kenži Osake i T. Nakamure, Čeha Pumpra i Urbanove, Šveðanina Engholma, Britanaca R. Rosetija, Olda, Frensisa i Bultonove, Kineza Armanda Sua, Danca Torsena, Indijca Sinhe, Bugarina Grigorova, Belgijanca Pirona, Islanðanina Ragnarsona, Brazilaca Matoša i Saveša, Talijanke Gabrijeli, Švajcarca Priva, a od autora sa prostora bivše Jugoslavije T. Sekelja, J. Velebita i Vesne Skaljer-Race. Pozorišna umjetnost je vrlo razvijena i popularna grana esperantske kulture. Još na Prvom svjetskom kongresu govornika esperanta 1905. godine u Bulonju na Moru (Francuska) izvedeno je na meðunarodnom jeziku djelo Molijera „Brak protiv volje“. Danas djeluju mnoge profesionalne pozorišne trupe od kojih su najpozantije iz Budimpešte, Pariza, Sofije i Varšave. Svake godine se u Budimpešti, Parizu i u okviru kulturnog programa Svjetskog esperanto – kongresa održavaju meðunarodni pozorišni festivali. Esperanto je naročito prisutan u lutkarskoj umjetnosti, izmeðu ostalog i zbog tradicionalnog Meðunarodnog festivala lutkarskih kazališta koji još od 1968. godine održava u Zagrebu. U cilju učenja do sada je izdato više od 2500 različitih udžbenika i rječnika.